Kakva može biti zemlja u kojoj se najbolji poslovi rade tako da se ovršava sirotinja? Bijedna, naravno, sramotna, neprijateljski nastrojena prema narodu.
Nedavno su nam objavili da je apsolutni milijarder svima nama dragi Hanžek i njegov odvjetnički ured koji dere sirotinju koja nema za platiti račune. FININ odjel za prisilno naplaćivanje radi ludo, punom parom, čak se zapošljava nove uhljebe koji će guliti kožu narodu. Mamić je, barem tako pišu mediji, sklapao lihvarske ugovore sa svojim nogometašima koji su se obvezali cijeli život od pustih europskih transfera, golem dio njemu davati na ruke. Bandić je evo odlučio zidati raskošan spomenik Franji Tuđmanu, naravno, od naših para, ne iz svoga džepa. Zanimljivo je da su Hanžek i Mamić s našim gradonačelnikom u neobično srdačnim odnosima. Hanžek ovršuje, Mamić bere pare iz gradskog proračuna, FINA skida, a Banderas umjesto pučkih kuhinja, zida kule bjelokosne i pri tome ne pita ovršen, gladan i nezaposlen narod želi li uopće bilo kakav spomenik bilo kome. Jer trebaju nam prihvatilišta za beskućnike. Zanimljivo je i to da niti jedan od pobrojanih nije prijatelj obitelji Cvjetković koju se po tko zna koji put nastoji baciti na ulicu. Te narodne gulikože, vlasnici viletina od kojih bi jedna bila dovoljna da su u nju smjeste svi oni kojima prijete deložacije, žive u svom astralnom svijetu potpuno nezainteresirani za sve veću patnju hrvatskog naroda. Utajivači poreza, beskrupulozni masoni, bogataši, jeftini populisti besidno kao uši sišu krv sa naše kože.
Ali vjerujte mi, ljudima je pun kurac njih. Digli su glave branitelji i sindikati, prof Lovrinović i Živi zid, Vice Batarelo, ovršeni i blokirani, vjerujem i Udruga Franak. Branit će svojim tijelima skromnu imovinuobitelji Cvjetković. I činit će to ne samo zbog osjećaja pravednosti, nego i zbog vlastita dostojanstva. Jer kakav je to čovjek koji cijeloga života sjedi u fotelji pokriven ušima, sere u gaće i promatra kako drugi oko njega teško pate?
Kakav je to čovjek koji apsolutno nikada nije pomogao bližnjem i bez imalo stida se ujutro može pogledati u ogledalo. Ima narod za takve razne izraze, umjesto čovjek kaže se ljudsko govno, biti častan čovjek homoseksualac ne znači biti pederčina, biti muškarac na svom mjestu znači ne biti bezmudić, biti empatičan ne znači biti psihopat, lupati šakom poslije tri Žuje po birtijama, a onda otići doma i gromoglasno zahrkati znači biti kukavica.Od onih sam ljudi koji svakoga jutra preispituje sebe. I svaki puta iznova mislim da nisam dovoljno dao. Ali što da radim? Uvijek govorim, nemojte me zvati da vam popravljam struju ili postavljam vodokotlić. Možete imati samo štetu. Jedino što mislim da znam, jest pisanje tekstova. Utoliko, sve one koji smatraju da ono što pišem vrijedi, pozivam da obranimo obitelj Cvjetković. Zbog njih, nas, našeg dostojanstva, dostojanstva cijelog jednog poniženog i iz svoje zemlje protjeranog naroda.
I nemojte zaboraviti kad obranimo Cvjetkoviće, gulikože nabiti nogom u smradne i debele guzičetine.