Priča je već ispričana, ali rijetkost je zemlja poput ove koja je toliko razgranala uhljebničku mrežu. Na grbači naroda, bolje ili lošije živi armija ljudi. Od politike preko udruga, umjetnika, intelektualaca, sportaša, administrativaca svake vrste, institucija, javnih, državnih, županijskih, općinskih. Svi poput ptića u gnijezdu imaju razjapljena usta. I primaju pare koje nisu zaradili. Ukoliko dirneš u dobro uhodani sustav svi ti divni ljudi, branitelji ljudskih prava, liberali i demokrati, odjednom prestaju biti dobrohotni. Onoga tko preispituje njihove privilegije u najmanju ruku ne vole, a često se ide i u histeričnu mržnju. Naravno uz uhljebništvo u Hrvatskoj postoji veliko odsustvo pameti i obrazovanosti, kukavičluk i jal. Jer oni koji ne znaju savršeno detektiraju one koji znaju i nastoje ih uništiti. Pri tome su najprljaviji mediji. Postali su vlasništvo partijskih oligarha, bogatuna što se obogatiše na kriminogenim privatizacijama, mutnim odvjetnicima koji u sprezi sa moćnim političarima odrađuju milijunske poslove za državne i gradske službe. Mnogi vrijedni novinari bačeni su na cestu, a ostali egzistencijom ucjenjeni klinci ili pak kukavice i dupeuvlakači.
Nije stoga čudno da se ovih dana zazivala zakonska zabrana djelovanja Živog zida. Niti jedna jedina pravdoljubiva organizacija nije se usudila reći da svugdje u svijetu postoji građanski neposluh. Jer ako nepravda postane zakon, otpor postaje dužnost. Svi mi koji smo protiv svoje volje postali marginalci, bez posla, egzistencije, dostojanstva, koje se ovršuje jer nemamo za platiti struju i vodu, nastoji se dodatno poniziti tako što su nam uzeta sva prava. Banke su te koje mogu nezakonito poslovati bez posljedica i državi prijetiti kada odluči smanjiti zatezne kamate. Nema tu prava na rad, školovanje, zdravstvo i socijalnu skrb. Ima ako si pljačkom postao milijarder, ali ako si pošteno radio, zaradio mirovinu, ako nisu umrežen i uhljebljen ili te pak ne voli neki takav, a odlučuje o tvojoj sudbini, evo te na ulici ili nemaš što jesti jer su mirovine minimalne. Odjednom se upravo organizacije koje se deklarativno bore za prava spolnih, rasnih, nacionalnih i inih manjina, najviše zalažu za korist uhljeba. Jer tobože treba poštovati zakone. Sve drugo je, jelte, anarhija. Pa se onda glasno urla i rade medijske harange oko Markićkinih inicijativa, a mrtvo hladno gleda agonija milijun ljudi koji imaju ozbiljne egzistencijalne probleme. Pa ne možemo spavati ako neki gay par ne bude mogao usvojiti djecu, ali nas zaboli kurac što taj isti gay par, znam ih, molili su me da im nešto pomognem, živi od socijalne pomoći jer baš kao i svaki par, homo ili hetero, nemaju posao, nemaju što jesti i podstanari su.
Budući da sam protiv svoje volje gurnut na marginu, oduzeto mi je pravo na zapošljavanje jer naprosto nisam dio uhljebničke strukture, nisam lijevi ni desni, zabole me kita za ustaše i partizane, nemam partijske jarane i nitko mi nije rodijak, jedino kako se mogu ponašati jest poput zvijeri u kavezu. Ako mi ne daš, pogotovo ako mislim da vrijediš manje od mene, ja ću uzeti silom. Umjesto da gladujem i čekam da mi isključiš struju ili vodu i istjeraš iz stana, ja ću mijenjati nakazni sustav nejednakosti. A to znači da ću biti uz one koji mimo zakona smradnih elita, ali zato prema zakonima božanskim i pravedno ljudskim, pomažu sirotinji. Bogatun i uhljeb nikada neće prihvatiti da stečeno mora dijeliti s narodom. Onda mu se to mora objasniti na drugi način. Dakle, građanskim neposluhom koji ih iritira, ali je ljudski pravedan.
Bilo bi neobično glupo, premda po Živi zid što se mita i slave tiče, dobro, da ih tko pokuša zabraniti. To bi pokazalo kakav jad, kukavice, bijednici, odnarođeni egotripaši vladaju narodom. Nažalost ni narod nije neki nivo. Da jest davno bi ih nabio nogom u debele guzičetine.